Ljepota je krupan, nezaslužen dar koji se dijeli nasumce, glupavo.

Tako sam odabrao svoju specijalnost da popravljam izgled ljudi kao što je Talija, da svakim zamahom svojega skalpela ispravim neku arbitrarnu nepravdu, da se neznatno usprotivim svjetskom poretku koji sam držao sramotnim, a u kojem ugriz psa može djevojčici oteti budućnost, pretvorivši je u otpadnicu, predmet rugla.

Barem sam tako to sebi tumačio. Valjda je bilo i drugih razloga zašto sam odabrao plastičnu kirurgiju, Novac, na primjer, ugled, društveni položaj. Bilo bi previše jednostavno reći da sam se na to odlučio samo zbog Talije - ma koliko to tumačenje bilo romantično - ipak je malo previše uredno i uravnoteženo. Ako sam u Kabulu išta naučio, onda sam shvatio da je ljudsko ponašanje neuredno i nepredvidiovo i da se ne zamara prikladnim simetrijama. Ali nalazim utjehu u tome, u postojanju uzorka, u tome kako pripovijest mojega života poprima oblik, poput fotografije u tamnoj komori, i postaje priča koja polako izlazi na vidjelo i potvrđuje ono dobro koje sam uvijek htio vidjeti u sebi. Tom se pričom hranim.

Khaled Hosseini